Don't let yourself go, everybody cries and everybody hurts sometimes.
srijeda, 29.06.2011.
Ona moja navika svakodnevnog gledanja filmova je prestala. Kako, kada, zasto? Ne znam. Pocet ce jednom opet. Poslije onih filmova jos sam samo pogledala jedan.. Ali za razliku od drugih, preporucavam vam da ga NE gledate. Iz puno razloga.
1. Knjiga je puno bolja i ne razumijem kako su od tako dobre knjige napravili takav film.
2. Pogledate li film, mislit cete da je knjiga bezveze.
3. Film je iritantan i to jako, ako mene netko pita.. Nisam ni uspijela pogledati duze od 30 minuta.
4. Sve scene su tako zalosne, ne u mislu da mi se place jer je film tuzan nego su ih prestrasno napravili. Kao d su napravili sprdanje na knjigu. Covjeku je sprovod, a oni svi neki veseli? Ma.. uzas.. nemam niti jedan lijep komentar, dok knjiga dobiva sve pohvale.
Radi se o filmu Ps: Volim te po istoimenom romanu Cecilie Ahern.
Hvala na preporukama svima, zapisat cu si ih i jednom pogledati. :)

Hm ima nesto drugo sto me usrecuje zadnjih dana. Muzika.. Led Zeppelin ;hearts. Neki dan sam cula tatu kako je pustio R.E.M. i pjesma mi se svidjela. Everybody hurts. Moj najdrazi stih te pjesme je u naslovu. Zatim sam jucer istrazivala i slusala druge pjesme. I like them. I pjesma Shiny happy people mi uvijek digne raspolozenje i pocnem plesati na nju. :')
Trenutno slusam Black Sabbath - Changes. Krasna je pjesma.

U zadnje vrijeme prijatelji su nesto sto me cini jako sretnom i sretna sam sto ih imam. Svaki dan idem van, ne zelim ljeto provesti zatvorena u stanu. Prije cu napraviti uspomene vani s drustvom, nego doma za kompom.

U ponedjeljak upisi.. Heh, sretno mi. Valjda cu upasti.
| 12:07 | Komentari (22) | On/Off | Print | # |